Uoči otvorenja 56. Vinkovačkih jeseni naši su učenici uredili prostor ispred zbornice te su se izrazili literarnim radom i poetskom riječju.

Na šlinganom stolnjaku kukuruz, suncokret i mlinac za kavu, dikin šešir i rakija, stari radio i pismo prepuno tuge i nostalgije... U ladici krunica i molitvenik, na stolici ponjava i oplećak. Dika je upravo završio pismo bratu koji je napustio Slavoniju, ravnicu i tamburu. Zaboravio je bećarce i bećarenje, putene snaše, miris dunje i naše običaje...

A možda... Možda ipak, negdje daleko, čuva uspomene na djetinjstvo, staru majku, Slavoniju i običaje?!

Hvala našim učenicima koji su dokaz da i mlađe generacije znaju njegovati tradiciju, baštinu i kulturu naših predaka.